Charles Schumann: “Nadam da će ovo cjelokupno sranje s ginom i tonicom ubrzo prestati.”

Kad su Olivera Eberta, vlasnika i utemeljitelja Becketts Kopfa, jednog od najinovativnijih njemačkih barova, u jednom renomiranom časopisu počeli uspoređivati s Charlesom Schumannom, pitali smo samog Eberta za komentar i evo što nam je odgovorio:

“Charles Schumann je institucija, nemate me što pitati za Charlesa, to je kao da me pitate da vam kažem nešto o Clintu Eastwoodu….. sve se zna. On je javna osoba, on je moj idol i idol mnogih. Kad sam ja počeo raditi, on je već bio velikan sa 30 godina staža. Ne stajemo u istu rečenicu, sramota me je i pomisliti da me netko uspoređuje s Charlesom! Usporediti mene i njega je jedna velika besmislica, izmišljena od strane nekoga tko nema pojma.”

Fascinantno, složit ćete se.

Kad kao barmen imate priliku intervjuirati Charlesa Schummana, to je otprilike kao kad sportski novinar dobije priliku intervjuirati Diega Maradonnu ili recimo Michaela Jordana. 

Charles Schumann (76) je zaista hodajuća institucija, pravi pionir i legenda barske industrije.

Njegovo “pravo muško”  lice, upotpunjeno srebrenom kosom, vrišti s jumbo plakata diljem zemaljske kugle, često je na televiziji u svakojakim formatima, viđa ga se u društvu slavnih i poznatih. O njemu se pišu knjige i snimaju filmovi .

Charles je supermodel, pisac, predavač, glumac, boksač i kuhar.

No, svjetsku slavu je stekao radeći kao barmen.

“Ja sam Barkeeper, (Nijemci rijetko upotrebljavaju izraz barmen ili bartender), sve ostalo je “Schmarrn !” (bavarski izraz za besmislicu), kaže.

Kao model je dugo bio zaštitno lice Baldessarini branda i u kampanji za parfeme Hugo Bossa, a snimao je reklame i za Gucci, Campari i Wagner. Zaštitni je znak i tvrtke Zwiesel Kristallglas, s kojom je razvio vlastitu liniju barskih časa a nešto slično radi i s tvrtkom Villeroy & Boch.

Boksom i kuhanjem se bavi ipak više iz hobija, ali ga često možete naći u kuhinji Schumann’s bara u Münchenu kako sam kuha. Njegovi prijatelji ga opisuju kao izvrsnog kuhara, a on sam kaže da ga kuhinja nerijetko odmara.

Napisao je i izdao nekoliko knjiga, ali legendarna knjiga American Bar: The artistry of mixing drinks iz 1991. godine je bila ta koja ga je proslavila na svjetskom nivou. Prevedena je na više svjetskih jezika, prodana je u više od 300 000 primjeraka.

American Bar je odgojila generacije ne samo njemačkih nego i europskih i svjetskih barmena i dugo godina je bila “must buy” lektira barske industrije.

Vrlo dobro se sjećam da kompletnija, modernija i relevantnija knjiga u to vrijeme uopće nije niti postojala.

Rođen je 1941. god. kao Karl Georg Schumann u Kirchentumbachu u pokrajini Oberpfalz. Završio je gimnaziju pa obrazovanje nastavio na obrtničkoj školi u Bonnu. Nakon toga je otišao u Švicarsku gdje završava hotelijersku školu. U to vrijeme je preko dana radio kao kuhar, a noći je provodio skupljajući honorare po diskotekama Münchena.

1971. se seli u Francusku, gdje je između ostalog vodi i Striptease club na španjolskoj granici. U Francuskoj je dobio nadimak Charles.

1973. se vraća u München i upisuje Fakultet političkih znanosti od kojeg se oprašta godinu dana kasnije, nakon što je prihvatio posao u tad novootvorenom Harrys New York Baru. Samo godinu nakon toga razmišlja o svom baru i planovi mu se i ostvaruju 1982. godine, kad u Münchenu u Maximilianstraße otvara prvi Schummans Bar.

Njegov sofisticirani stil, veliki izbor kvalitetnih pića, izgled klasičnog bara i opuštena atmosfera prave Schumanns Bar okupljalištem minhenske intelektualne elite. Bili su tu poznati pisci, novinari, glumci, koji su bukvalno svakodnevno imali rezervirana mjesta u baru. Puno puta su mu predbacivali da njegov bar nije za obične ljude, međutim Charles je te tvrdnje žestoko odbacivao i napominjao da bar ima toliko mjesta koliko ima i da su svi dobrodošli. Ali, naravno da ne “možete sjesti na već zauzeto mjesto”, govorio je tad.

2002. Schumanns Bar seli na današnju adresu na Odeonsplatzu i nastavlja svoje uspješno poslovanje u znatno široj formi s dodatkom restorana i aperitiv bara. To dokazuju i posljednje nagrade kojim ga odlikuju kolege. (2016. Bar of the Year, 2017. Bar Team of the Year).

coutmagazine.ca

U Berlin, gdje smo vodili ovaj razgovor, Charles je došao direktno nakon premijere filma “Schumanns Bargespräche” (Schumanns Bar talk’s), dokumentarca u kojem ima glavnu ulogu i koji je svojevrsni hommage liku i djelu ovog nevjerojatno karizmatičnog majstora bara. Vrlo direktan i duhovit, na naša pitanja je odgovarao spontano i bez dlake na jeziku.

Intervju by Lovro Vukadin (www.jiggerandco.nl) i Zoran Lukić (barmen.hr)

Barmen.hr: Gospodine Schumann, ne znam odakle započeti? Opet ste sinoć pokupili nagrade! Na Mixology Bar Awardsu Vaš tim iz Schumanns Bara proglašen je najboljim za 2017. godinu. Vi ste ove godine dobili nagradu za životno djelo na  “Tales of  the Cocktail“ u New Orleansu. Upravo ste sišli s crvenog tepiha i premijere vlastitog životopisa? Niste baš najmlađi među barmenima?! Kad mislite stati?

Charles Schumann: Ne mislim stati, kakvo je to pitanje? Ne zanimaju me te priče o umirovljenju. Ovima u Americi sam mislio reći da si nagradu zabiju u dupe, jer nagradu za životno djelo trebaju dati nekom tko je napustio ovaj svijet a ne meni. Imao sam dosta prijatelja barmena koji su za života bili jako dobri, čak i bolji od mene, a nisu dobili nagradu za životno djelo.

Tjerate me u mirovinu, rekao sam im. Nisam još gotov! Sve dok mogu stajati u baru, sve dok gosti misle da mogu i sve dok to ne bude neugodno za promatrati, stajat ću u baru. Još uvijek sam fizički fit, treniram 3 puta tjedno. Pa što da radim u kući, da gledam televiziju?! Jeste li Vi normalni?

A ovaj svijet s crvenim tepihom inače nije moj svijet. Nekad mi djeluje umjetno, vidim da se ljudi na tom tepihu često umjetno i na silu smiju, a to ne volim.

Barmen hr: Bar Team of the Year 2017?

Charles S.: Ponosim se tom nagradom za Bar Team godine, vjerovali ili ne znači mi više nego sve pojedinačne koje sam dobio, a dobio sam ih puno, toliko puno da ih ne znam niti nabrojati.

Napraviti tim koji funkcionira i u dobrim i lošim vremenima je  težak i mukotrpan proces. Tim koji zajedno diše, živi i radi 7 dana u tjednu. Tim koji  naposlijetku postane obitelj u kojoj su svi članovi ravnopravni i svi su jednako u službi institucije za koju rade. To je san svakog vlasnika bara. Malo mi je krivo što se za ovu nagradu veže samo moje ime, a ne onih dečki koji i sada dok mi razgovaramo naporno rade i prave od Schumanns Bara ono što on ustvari jeste. Zato je ovo više njihova nagrada nego moja.

Barmen.hr: Kako je raditi kao glumac?

Charles S.: Bilo je to super iskustvo. Iskreno nisam ja tu nešto puno glumio, obilazio sam svjetske barove, razgovarao s barmenima, pričao s njima o svemu, ali  uglavnom o piću, a ovi su me snimali.

Imali smo scenarij i pitanja, sve je bilo isplanirano do u detalje ali sam mogao ostati ja, nisam se morao transformirati u nešto što nisam, pa ustvari nisam ni glumio. Bilo je s vremena na vrijeme i naporno. Nagovorili su me da odemo i na Cubu, iako svi ti barovi više nisu ni sjena onog što su nekad bili. Kao u vrijeme Hemingwaya, recimo.

Barmen hr: Što je za vas dobar bar ? Recite nam Vašu formulu za uspjeh?

Charles S.: Formula ne postoji. Nije to fizika. Dobar bar je posljedica znanja i truda onoga koga je otvorio. Kad uđete u dobar bar, barmen Vam otvori vrata pozdravi Vas i da Vam do znanja da ste dobrodošli i da će se on brinuti za  Vas dok ste tu. Ako je barmen iza bara, pogledom će Vam dati do znanja da Vas je vidio. Dobar barmen je glavni preduvjet za dobar bar. Ako barmen nije dobar domaćin, onda mora potražiti drugi posao. Bar je uslužna djelatnost i svi smo tu u službi gosta. Svatko tko radi ovaj posao će vam reći isto. Ja prvi kad dođem negdje želim osjetiti da sam dobrodošao. A dobra pića se u dobrom baru podrazumijevaju.

Barmen hr: Koji je vas omiljeni omiljeni bar? Jel ga imate uopće?

 Charles S.: Ako izlazim, Uglavnom izlazim sam, i uvijek idem u iste barove gdje me ljudi znaju i gdje osjećam dobrodošlicu. U Berlinu uvijek idem kod Olivera (Becketts Kopf), u Münchenu sam u svom baru i uglavnom radim, a bar Reichenbach, gdje sam redovno išao više ne postoji. U New Yorku je to Angels Share, a u Tokyu je to bar Ginza’s Star Bar mog prijatelja Kishia.

Barmen hr:Vaše omiljeno piće?

Charles S.: Espresso

 Barmen hr: Vaše omiljeno alkoholno piće?

Charles S.: Whiskey

Barmen hr: Vaš omiljeni koktel (miješano piće)?

Charles S.: Blended Whiskey

Barmen hr: Ha ha ha, evo pitat ću Vas još jednom?

Charles S.: Rijetko pijem koktele, a kad pijem obično je to Sazerac ili ljeti T-punch, inače nikad ne pijem nešto što sadrži vise od 4 sastojka. Ipak, najčešće je to čašica whiskeya.

Barmen hr: To bi zamalo bio i odgovor na moje iduće pitanje, a to su trendovi? Što se događa s industrijom u zadnjih par godina? Što Vam se sviđa, a što ne?

Charles S.:  Trendovi me ne zanimaju. Previše sastojaka se trpa u piće, bar postaje komplicirano mjesto a po prirodi on to nije. Iako se nikad u povijesti nije pilo više klasičnih koktela, nađu se uvijek nadobudni da dodaju u Old fashioned ili Sazerac neke gluposti i u pravilu upropaštavaju piće. Pa zašto pobogu? Koktel je dobar samo kad mu se nema što oduzeti. To je zlatno pravilo i moj moto koji slijedim svoj cijeli radni vijek.

Barmen hr: Vaši kokteli su npr. Swimming Pool i Flying Kangaroo? Ta pića se ne uklapaju u Vaš pogled na koktele ?

Charles S.: Haha, postavljaš pitanja kao da si se spremao za ovaj razgovor. Reći ću ti: To su pića koja su tada, mislim da je to bilo 1990 godine bila na karti u Schumannsu. Bilo je to drugo vrijeme, pila su se druga pića. Colade i ostale Tiki budalaštine tad  su bile jako popularne. Izdavao sam knjigu tad o egzotičnim koktelima (Tropical Bar Book) pa smo ih uvrstili u knjigu. Te koktele je proslavila publika, pa iako se danas više ne piju ili vrlo malo, publika ih je cijenila i prodavali su se dosta dugo. Što se mene tiče, mislim da sam Swimming Pool probao jednom u životu i to mi je bilo dosta.

Barmen hr: Gin & Tonic?

Charles S.:  Moram li to komentirati? Gin je piće za djevojčice, ha ha ha, ja ga zovem (Terassendrink). Ako me budete tjerali da komentiram gin i tonic, postat ću bezobrazan i onda se nekom proizvođaču gina neće svidjeti moje riječi. Ha ha ha, iskreno ću ti reći. Nadam da će ovo cjelokupno sranje s ginom i tonicom ubrzo prestati.

Barmen hr: Jeste već bili u Hrvatskoj?

Charles S.:  Nisam, ali čuo sam puno dobrih stvari. Andreas (Andrija) moj trener boksa je Hrvat i često priča o vašoj zemlji.

Barmen hr: Što biste za kraj poručili mladima koji se počinju baviti ovim poslom? Imate neki savjet možda?

Charles S.: Ti mi i ne izgledaš više tako mlad, ha ha ha!

Imao sam jednog gosta, inače Židova i ovako bi mi govorio: “Charles, If you want my respect, respect me! if you want my advice, pay me.!”

Ha ha ha, ma samo slijedite srce, naporno radite i snovi se prije ili kasnije ostvare. Zakasniti nigdje nećete, pogledajte mene. Iduće godine ću imati 50 godina radnog staža.

Intervju by Lovro Vukadin (www.jiggerandco.nl) i Zoran Lukić