Iskustvo svestrane neznalice: Sezonski posao
Najbolja i najgora stvar na svijetu. Sezonski posao je najgora noćna mora koju jedva čekaš. Nema boljeg objašnjenja.
Nakon 10 odguljenih sezona na šankovima i terasama, svako toliko me netko pita neki savjet vezan za sezonski rad. Iskreno, nije za svakoga, ako ideš raditi sezonu, moraš imati “konjske živce” jer ćeš u suprotnom završiti kao Britney 2007., obrijane glave i na rubu sloma živaca. Ima nekoliko sitnica koje sam imala priliku naučiti, nisam sad neki ekspert, ali ima par stvari koje svakako morate znati ako namjeravate konobariti sezonski na moru.
Posao ko’ posao
Fora sa sezonama je da vam je jedna bolja od druge, barem je tako bilo u mom slučaju. Krenula sam sa 14 godina raditi prvu sezonu u jenom superkul lokalu na turbo-prometnoj plaži. Radilo nas je valjda 17. Naravno, kako je ipak riječ o privatnom objektu, iskreno, najviše od svih nas su radili šef i šefica. Smjene mi nisu bile nešto ekstra, nisam smjela raditi nakon 18 jer sam maloljetnik, i morala sam raditi samo u šanku. Dakle, diplomirala sam pranje suđa, kuhanje kava i točenje piva.
Kada je kuhinja zaplivala slagala sam salate i radila dekoracije za tanjure, jer je sezona upravo to. Ne očekujte da ćete raditi samo “svoj” posao, uskakati ćete kolegama ako zaplivaju i to je odlična stvar jer vas kolege neće prezirati.
Smjene
Nakon nekoliko sezona sam postala punoljetna što je značilo i pune smjene, ponekad i prepune. Ako idete na sezonu, ne očekujte da ćete raditi 8 sati, raditi ćete puno puno više, ponekad i duplo. Ali obožavati ćete svoj posao. Najbolje smjene su one gdje plivaš od posla, vrijeme proleti. Ako je slab dan, poželiš se ubiti.
Fora je što si pun elana i energije, nakon smjene još odeš na kupanje, ako radiš noć, još kasnije odeš van, i nikad nisi umoran. Naravno, nakupi se do kraja ljeta ali tek onda kada se podsjetiš kako je lijepo odspavati po 10 sati u komadu. Za vrijeme sezone generalno sam spavala po 5 sati, maksimalno 6. Svaki dan otrčiš kilometre po terasi, potrgaš barem dva para tenisica. Ali bilo je genijalno.
Najefikasnija dijeta IKAD
Da me sada netko pita ako bi odradila sezonu, jedini razlog da kažem da bi bio taj što nakon sezone izgledaš slim i fit. I blijed. I iscrpljen. Ali mršav. Jednostavno u špici ne stigneš nešto konkretno pojesti, uglavnom se naučiš funkcionirati na kavama i poslijepodnevnim pivima. I funkcionira, barem na kratki period.
S vremenom jednostavno prestaneš biti gladan….ili pregladniš glad. I nakon smjene sjedneš sa onim super kul kolegama s početka priče i popiješ pivo s njima pa te to nekako zasiti.
Gosti
Gosti….ovo je teška tema za svakog tko je ikad radio u ugostiteljstvu. Imati ćete genijalnih gostiju. Oni koji na kraju ne budu samo gosti nego i poznanici i prijatelji. S vremenom oni počnu dolaziti više radi vas nego zbog samog lokala. Sa brdo bivših gostiju sam i nakon 10 godina u kontaktu, i dalje nazdravimo, bacimo pikado i popričamo o dobrim starim vremenima kada su sezone bile paklene i kada nas je radilo 17.
Sjećam se kada sam prije 10 godina prvi put radila u šanku, toliko sam željela raditi na terasi s ljudima, točno toliko koliko sam nakon 7-8 sezona htjela raditi samo u šanku što dalje od ljudi. Jednostavno, na 10 dobrih gostiju dolazi jedan debil koji će vam uništiti čitav radni dan, ili tjedan. Ali s vremenom ih naučite ignorirati i podbadati pa vam postane svejedno, u glavi vam je samo činjenica da se bliži kraj sezone i plaća.
Plaća
Da, plaća… Nije svugdje isto, zapravo ovisi o tome kako se postavite i dogovorite sa šefovima. Meni je bilo strava. Prva sezona je bila za 16 kn po satu što mi je kao srednjoškolki bilo super. Pored toga bi dobila napojnice koje su se dijelile na kraju svake smjene, i izdržala sam ljeto. Kasnije je naravno porasla, i to skoro duplo. Na veliki broj sati, da se lijepo zaraditi. Ali si ne smijete dati oduška i razbacivati se novcima. Imala sam par takvih kolega…
Osim toga, morate se pomiriti i sa time da vam kolege neće uvijek odgovarati, neke ćete htjeti pogoditi s tacnom u glavu. Neki će vam pokušati zabiti nož u leđa i smjestiti otkaz…al sve je to čarobni dio sezone 😉
Zašto više ne radim sezone? Konačno sam završila fakultet, i pronašla posao u struci što je ipak prevagnulo. Sezone su bile jedan od najljepših dijelova mog dosadašnjeg života, u nekim trenucima i apsolutno najgori. Svaka je završavala sa rečenicom “nikad više” a svaka sljedeća započinjala sa “jedva čekam”. S vremenom, ako ste u istom lokalu, postanete prava mala familija. Gazde i gosti i vi. Sada na sezone idem popit kavu tamo di sam do prije dvije godine parala tenisice na terasi i zajedno sa “malom familijom” komentirati kako je posla 100 puta manje nego lani, priča na kraju bude ista kao ona koju sam slušala na prvoj sezoni sa 14….
photo: sites.psu.edu
