Koktel je nastao u glavnom gradu Perua, Limi, a izmislio ga je Victor Vaughen Morris, Američki barmen. Koktel je nastao u ranim 1920-ima. Morris je 1903 napustio SAD kako bi radio u Cerro de Pasco, gradiću u Peruu. 1916. otvorio je svoj bar pod nazivom Morris’ Bar u Limi, i ubrzo je postao iznimno popularan među „višim staležom“, ljudima veće imućne moći i među turistima koji su govorili Engleskim jezikom.Pisco Sour je prošao nekoliko faza i promjena, a začetnikom modernog recepta smatra se Mario Bruiget, Peruanski barmen koji je radio u Morris’ baru. Njegov recept uključivao je dodatak bitera i bjelanjaka. Nacionalni dan Pisco Soura u Peruu slavi se svake prve subote u veljači.
Puni naziv ovog pića je Aguardiente de Pisco, ovo je bazno alkoholno piće za iznad navedeni koktel. Pisco je vrsta brandy-a sa količinom alkohola od 38% do 48%. Nastaje destilacijom grožđa koje se uzgaja u Ica regiji (sjeverno od Lime). Uglavnom je bezbojan, ponekad ima laganu crvenkastu boju. Postoji nekoliko vrsta Pisca – Pisco Pure, koji se proizvodi od crnog Quebranta grožđa i vrlo je suh. Ova vrsta se uglavnom koristi za izradu koktela. Druga vrsta je Pisco Acholado koji se radi od mješavine raznog grožđa. Ova vrsta je izrazito dobrog okusa i često se pije samostalno. Treća vrsta je Pisco Aromatico koji se proizvodi od Muscat, Moscatel, Italia ili Torontel grožđa. Vrlo je voćan i intenzivnog okusa. Izvrstan je kao aperitiv. Zadnja vrsta je Pisco Verde koji za razliku od ostalih Pisco vrsti ima veliku količinu šećera u sebi, proizvodi se od ne potpuno fermentiranog grožđa što mu daje bogatu aromu te se u njemu treba uživati samostalno, odnosno, treba ga piti čistoga. Sofisticirana proizvodnja čini ga najskupljim Piscom.
Ovo piće je slično kombinaciji sladoleda i voćnog soka, poput slushia sa razlikom da se priprema od mnogo svježe voćne pulpe, vode i šećera. Vrlo je gust pa se jede žlicom. Cremolada je skraćeni naziv od Crema helada (smrznuta krema) tako da je ovaj desert zapravo iznimno popularan za vrijeme toplih ljetnih dana. Cremolada dolazi u brojnim okusima i bojama.
Ovo piće je već tisućljećima poznato stanovnicima Anda. Inke su koristile Chichu za potrebe određenih rituala i ispijali su upravo ovo piće za vrijeme religioznih festivala. Mlinovi u kojima se najvjerojatnije i proizvodilo ovo piće su pronađeni u Machu Picchuu. Za vrijeme Inka, žene su bile podučavane načinu proizvodnje u „ženskim školama“ – Aqlla Wasi.
U zadnje vrijeme tradicionalna proizvodnja je iznimno rijetka. Samo malom broju gradova i sela u Peruu i drugim zemljama se ovo piće proizvodi kao i prije tisuću godina. U Peruu je poprilično popularno i prodaje se u gotovo svakom manjem gradu i to iz „domaće“ proizvodnje. Kuće u kojima ga se može kupiti često „signaliziraju“ to na način da kroz otvorena vrata viri stabljika bambusa na koju je često pričvršćena crvena ili neka druga „zastavica“.
Chicha de Jora se najlakše može opisati kao „kukuruzno pivo“ koje se proizvodi od žutog kukuruza zvanog jora. Pije se dok je mlado i nedozrelo, i onda ima sladak okus dok sa starenjem bude alkoholnije i manje slatko.
Besplatna članarina do 31.12.2020. za privatne korisnike!
Free membership until 31st December 2020 for private users!