Novalja i Zrće, nekada i danas

Ovaj tekst pišem u jedan ujutro da ne bi sutra smirio svoju tugu i odustao od njega.

U obilasku naših barmena po obali zaustavio sam se obići i barmene u Novalji i Zrću. Ono što je bilo nekada kada sam i ja radio na tim destinacijama sada je apsolutno prostituirano. Kokteli su tada bili senzacija, a sada su objekt prenemaganja tko će jeftinije, a samim time i lošije. Kada netko danas kaže da je barmen dole, to više ne predstavlja neki značaj.

Po Zrću su svi kokteli iz aparata, poput loših kava u bolničkoj čekaonici; a cijene svega, osim koktela skočile su barem duplo, a u nekim objektima i trostruko. Jedina ponuda koja je ostala nepromijenjena u cijeni su litreni kokteli koji se mogu naručiti za svega 100 kn.

Kako mi je to profesija, bio sam u svim klubovima probati po jedan koktel, da sebi stvarno dokažem da put kojim je krenuo turizam u našoj državi apsolutno kriv. Prije svega, nema alkohola u koktelima (osim u dva manja klubu na Zrću, na ulasku i na kraju same plaže – ne želim ih imenovati, ali oni i dalje rade na dobar stari i ispravni način).

Okus koktela u većini slučajeva toliko podsjeća na čisti medicinski alkohol, a to samo potvrđuje činjenicu da se radi sa najnižom kvalitetom alkohola kojeg prati i cijena koktela.

Nekada su se klubovi natjecali time tko ima bolje barmene za šankom, vatra se puhala sa koktel šanka 10 puta na noć – to je bila pozornica lokala i centar pažnje. Sada umjesto barmena trebaju zaposliti informatičara koji zna koju tipku stisnuti kad koktel zapne u cijevi i eventualno servisera koji očisti aparat povremeno poput točionika za pivo.

Novalja je još tužnija priča, litreni kokteli koštaju 75,00 kn a jedan bar čak daje i Happy Hour na tu cijenu. Na reklaminm pločama u neonskim bojama su s ponosom istaknute ponude za litreni koktel po principu 2+1 za svega 80,00 kn.

Na poslijetku se ugostitelji žale da je klijentela loša i da moraju spustiti cijene…. ali ovo natjecanje „tko će biti jeftiniji“ umjesto „tko će biti kvalitetniji“ mi nikako nije jasno.

U normalnim prilikama u špici sezone se stvari lako riješe jednim pametnim razgovorom i dogovorom oko minimalnih cijena jer u konačnici su gosti ti koji profitiraju cjenovno ali gube na kvaliteti pića koje ispijaju što ih na kraju krajeva neće zadržati na istom mjestu.

Čast iznimkama koje se i dalje drže standarda i profesije u punom smislu, ali te iznimke ne mogu spominjati u ovom tužnom tekstu.

Dodatni apsurd u cijeloj priči mi je da se otvorilo brdo malih Liquor shopova. Pekare prodaju hladna piva, na kioscima je red za piće, supermarket u centru Novalje opskrbljen je hladnom cugom a radno vrijeme mu graniči sa klubskim.

Normalno da ugostiteljskim objektima pada promet kada se gosti mogu izvrsno opskrbiti za izlazak a onda uz jedan koktel od litre biti u klubovima do jutra i ne potrošiti ništa ili minimalno.

Niti jedan grad u svijetu ne dozvoljava ovakve banalnosti, pogotovo ne turistički gradovi. U većini supermarketa zabranjeno je prodavati rashlađena pića. Kada bi se samo sjelo i izračunalo koliko se gubi time što se klubovi počnu puniti u 01.00, a ne u 22.00, samo na porezima i dobiti. Uz to je isto važno da bi se smanjili neredi po apartmanima jer su se svi tulumi generalno preselili u njih.

Ne znam tko ovo odobrava, niti tko je odgovoran ali smatram da bi se trebala obratiti pažnja na minimalne tehničke uvijete i okruženje ugostitelja. Napada ih se sve većim nametima i češlja redovnim inspekicijama te redovno kažnjava radi sitnih tehnikalija a u principu im se vežu ruke ovakvim sistemom.

Ugostitelj uloži u prostor i uređenje i po nekoliko stotina tisuća eura da bi im goste otimali kiosci od dva kvadrata i supermarketi sa dužim radnim vremenom od klubova.

Želim ovim destinacijama puno sreće jer će im zasigurno trebati.

By: Zoran Lukić, predsjednik Udruge konobara i barmena Hrvatske