Priča o čaju: U početku…
Ovi dani su idilični za tople napitke. I neki od nas zamijenili su kavu sa – čajem.
Povijest čaja počinje prije 4 000 godina. Prema legendi, nastao je sasvim slučajno. Dok je bio na jednom od mnogobrojnih lovačkih izleta, kineski car Shen-Nong htio je prokuhati riječnu vodu, a u posudu je slučajno upao list sa stabljike čaja koja je rasla u neposrednoj blizini. Voda je počela mijenjati boju i raširio se neobičan i nepoznat miris. Otpio je nekoliko gutljaja, i okus ga je oduševio, te je brzo osjetio osvježenje i napustio ga je umor.
Prvi “ispijači” čaja bili su budistički monasi koji su isti koristili kao napitak tijekom meditacije, jer se smatralo da budi duševnu energiju i pruža tjelesni mir. Kineski pjesnik Lu Yii prvi je opisao spremanje zelenog čaja te je razvio metodu koja je postala popularna narednih stoljeća. Metoda je uključivala miješanje svježih listova biljke sa npr. sirupom od šljive, ili korom marelice i slično. Listovi biljke bi se usitnjavali kako bi se stvorio sitan prah.
U Japan je prah za spremanje čaja donio jedan japanski monah u 12. stoljeću, a stotinama godina kasnije, čin serviranja i ispijanja čaja u Japanu postao je značajan dio kulture. Potražnja za čajem je izrazito brzo rasla i 1600. – tih godina uspostavljeni su transporti čaja na redovnoj bazi u Europu. Čaj je pristizao kopnenim i morskim putem. Englezi su postali obožavatelji ovog napitka u 17. stoljeću, no zbog visoke cijene u početku su ga mogli priuštiti samo imućniji građani, ali kasnije je bez obzira na cijenu postao sve popularniji i među ostalim staležima.
Kada su Nizozemci donijeli prvi čaj u Europu 1610. godine, Shakespearu je preostalo još šest godina života, a Rembrant je imao 4 godine. Nakon desetljeća posredništva Portugalaca u trgovini s istoka, formirana je Duch East India Company 1637. i započela direktnu trgovinu s Orijentom. Uskoro su čaj počeli uvoziti sa svakom pošiljkom jer je postao hit napitak među aristokracijom. Svojedobno je oko pola kile čaja koštalo i po 100$. Prvo se čaj kupovao kod apotekara (farmaceuta) koji su ga uvrstili među ostale luksuzne proizvode poput šećera i đumbira i raznih začina. Već 1675. čaj se počeo prodavati u običnim trgovinama mješovitom robom te je tako postao dostupan bogatima i siromašnima.
Taman u tom razdoblju pojavio se Dr. Bontekoe koji je svojim Nizozemskim čitateljima preporučao deset šalica čaja dnevno, i nadodao da se može popiti i 50, 100 ili 200, jer on konzumira upravo toliko na dnevnoj bazi. Dr. Bontekoe je ipak doživio pad po pitanju popularnosti jer su počele kolati klevete kako ga Duch Fast India company plaća za poticanje prodaje čaja.
Zanimljivo je da čaj nikada nije bio zabranjen, nije bilo prohibicije po tom pitanju. Prije no što je donesen u Europu savjetovalo se ljude starije od 40 da ga ne piju jer donosi smrt….
Popularnost čaja uskoro je i pala, Francuzi su se vratili kavi i vinima, Nijemci pivu, dok su tri države ipak ostale vjerne ovom novom napitku – Nizozemska i Engleska i Rusija.
