Bila mi je poznata, znao sam je po faci ali nisam imao pojma kako se zove. Bila je cakana, bruneta koja je dolazila vikendom. Uvijek je stajala nekako malo dalje od šanka. Svako toliko bi uhvati neki osmjeh al sam uvijek bio u nekakvoj gužvi pa nisam razmišljao o tome. Svoju pažnju poklanjao sam onim hrabrim trebama koje nisu slale nekog trećeg da im ode po piće već bi same došle.
Da, sad kad tipkam ovo jasno mi je kako se može učiniti odvratno i smiješno. Gle, ipak sam samo barmen koji predugo vremena provodi na nogama, iscrpljen i ne baš pretjerano topao ili raspoložen za razgovore nakon posla…. Dakle, što nas to točno čini privlačnima?
Gosti se u krcatom baru ionako manevriraju oko barmena i traže njegovu pažnju i postanu jako zahvalni kad je dobiju. Dobri barmeni bi trebali stvoriti filing gostu da je poželjan, da se brine za njega, da mu je super i da je baš on / ona posebna. Povrh svega, barmen radi na pozornici….svojoj pozornici, i taj malo uzdignuti položaj koji dolazi skupa sa šankom, tako da gosti često zapravo misle da su “izvan svega” i misle da su posebni jednom kad se druže s barmenom. Valjda ih privlači to što misle da su onda oni nešto ekstra.
Da se razumijemo, barmeni uživaju u pažnji, i flertujemo. Stalno. Tako da ako se želimo spetljati s nekim to i nije neki problem.
Ah, da, cura. Konačno se bila odvažila doći do šanka jedne večeri, taman kad je išao poziv za zadnju cugu. Predstavila se i jednostavno sam joj rekao kad završavam sa smjenom.
I kad sam nakon predugo vremena izašao iz lokala, sa svim kolegama, ona je bila tamo, čekala je. Produžili smo do jednog noćnog bara koji je još radio, otišli nakon dva guta cuge jer je ona…..pa….. željna. A ja znatiželjan.
Par minuta kasnije upali smo u moj stan i bacili kapute na pod. Počeli smo brijati i kretati se prema spavaćoj sobi. Nije nam trebalo dugo da se nađemo pod pokrivačima. Moje uživanje brzo je skratio hladni znoj kad sam skužio da nemam pojma kako se cura zove, a ni ništa o njoj. Smatram to nekakvim dnom koje sam uspio dotaknuti.
Kasnije kad smo ležali u krevetu rekao sam joj da moram do wc-a. U drugoj sobi otišao sam do njezine torbice. Morao sam saznati kako se zove. To je bio jedini način da si bar malo smanjim dozu krivnje koju sam osjećao. Zaslužila je bolje od toga.
Ono što nisam pretpostavio je da će se majstorica išuljati za mnom sekundu nakon mene, i pronaći me skroz golog kako u ruci držim njezin novčanik.
Stajala je tamo, isto gola: Što ti radiš??
Moj odgovor bio je nadasve intelektualan: Ummmmmm
Ok, imao sam dvije opcije. Mogao sam biti ljigavi lopov ili ljigava osoba. Pogodite što sam odlučio……
“Trebalo mi je samo par kovanica za oprati veš. – taman sam ostao bez a bilo mi je bed pitati te. Stvarno mi je žao. Zbilja sam samo htio par kovanica i to je to.”
“Wow”
Stavio sam njezinu torbicu na pod gdje sam je i pronašao. Zgrabila ju je. Zabuljila se u mene. Onda je odjurila u sobu, obukla se, i ostavila me jadnog i golog i totalno posramljenog na sred mog dnevnog boravka.
Besplatna članarina do 31.12.2020. za privatne korisnike!
Free membership until 31st December 2020 for private users!