Imao sam 24 godine, učio engleski u Slovačkoj, a onda sam odlučio napustiti zemlju sa vizijom da postanem bolji barmen, da naučim nove stvari. Mislio sam da bi London mogao biti pravo mjesto s obzirom da se njega danas smatra sjedištem koktel industrije, ali i hrane i mode. Upravo sam tamo na kraju i naučio „plivati u dubokim vodama“.
Zvao se Greenwich, ali sada je zatvoren. To je bio prvi koktel bar u Slovačkoj, otvoren 2001. godine i tamo sam radio tri i pol godine prije nego sam se preselio u London.
Pohađao sam satove engleskog kada sam tek došao u London, kao i Martin Hudak. Preko dana sam bio u školi jezika, a navečer sam radio kao ispomoć u noćnom klubu gdje sam skupljao čaše, čistio pod i pepeljare – s obzirom da se tada još uvijek smjelo pušiti u Londonu.
Ljudi koji tamo rade su jako oprezno izabrani. Ne može svatko postati članom bara i svi kandidati moraju proći kroz jako rigorozan probir prije nego ih se primi tako da su uistinu posebni. Tim je stvarno bio odličan, smatram to i najvažnijom stvari u baru.
Uvijek je bio dogovor između mene i kolege Declana McGurka, ali i ostatak tima je predlagao svoje ideje. Nakon dobrog promišljanja, izabrali bismo cjenik koji smatramo najboljim, nakon čega bi birali alkohol s kojim ćemo raditi te ljude koji će njima rukovati ovisno o tome tko je najbolji s kojim pićem.
Osvojili smo titulu najboljeg bara godine dvije godine za redom na natjecanju miksologa u Berlinu. Također, osvojili smo i prvo mjesto u najboljih 50 barova svijeta, titulu za najbolji hotel bar, barski tim i koktel bar godine na natjecanju Tales of the Cocktails.
Mislim da sve ima veze s posjećenosti mjesta jer to igra glavnu ulogu. Veći gradovi imaju i više barova tako da mali gradovi (bez obzira na kvalitetu) stoje u njihovoj sjeni jer nisu toliko često posjećivani.
Sve počinje s time gdje se vide u životu i koliko dugo se vide na poziciji barmena. U onom trenutku kada odluče da se time ne žele baviti samo nekoliko godina, onda se moraju tome i posvetiti. Posao se ne može naučiti u mjesec dana ili godinu, čak ni u pet godina. Uvijek postoji nešto novo za učiti i treba tome biti posvećen svakodnevno kako bi uspjeli.
To je teško pitanje. Uvijek je onaj u mojoj čaši. Kada bih izašao van ovdje u Berlinu, onda bi to vjerojatno bio Negroni, u Londonu Dry Martini, u New Yorku Whiskey Sour. Sve ovisi o raspoloženju.
Besplatna članarina do 31.12.2020. za privatne korisnike!
Free membership until 31st December 2020 for private users!