Kako je nastala vinska čaša

Gotovo od najranijih vremena, čovjek je pokušavao naći elegantno rješenje za ono što danas poznajemo kao vinsku čašu. Uz vodu, vino je nekada bilo jedino dostupno piće. Iako njegova proizvodnja nije bila sofisticirana, a vrste grožđa mogle su se prebrojati na prste jedne ruke, zbog mogućnosti trgovine ili jednostavnog prehranjivanja obitelji imalo je ključnu ulogu. Ljudi su tako gotovo od izlaska iz pećine pokušavali osmisliti neku vrstu čaše. Svojevrsni kaleži za ispijanje vina koristili se se već u Brončanome dobu. Bili su izrađeni od bakra, a kako su imali izrazito široko grlo, da bi se iz njih moglo piti morali su se držati objema rukama. Svoj doprinos razvoju čaše dali su Feničani i Babilonci, a prve, doduše pomalo nezgrapne staklene čaše nalazimo i kod Rimljana i Grka.

MLETAČKI TRGOVAC
U petom stoljeću nove ere puno se toga što je do tada bilo izmišljeno zaboravilo, a umjesto čaša, za ispijanje vina koristili su se ukrašeni životinjski rogovi, iz kojih se svo vino “eksalo” s obzirom da se nisu mogli položiti na stol, niti ravno stajati.
Vrijeme je donosilo nove materijale, poput keramike ili olova, no sve posude koje su nastaje kao prethodnice čaša bile su više način razvoja manufakturne proizvodnje, nego što su uistinu bile kvalitetan i općeprihvaćen standard.
Iako je staklo bilo poznato i puno ranije, svoju je punu raskoš počinje dostizati u Veneciji tijekom srednjega vijeka. Ovdje su nakon pada Carigrada izbjegli najbolji Otomanski staklari, a mletački su osvajači od raznih naroda učili tehnike proizvodnje i obrade stakla te ih sustavno prenosili svojim obrtnicima – staklarima, kojih je u 13. stoljeću bilo čak više od osam tisuća a posjedovali su 1.271 radionicu.
U 14. stoljeću po prvi su puta spojene tehnološke mogućnosti tada visko razvijene venecijanske staklarske proizvodnje s dizajnom i nastale su prve, elegantne kristalne čaše s nožicom, koje su umjetnosti ispijanja vina konačno dale drugu dimenziju. Prozirnost i čistoća kristala omogućili su da se jasno vidi i počne cijeniti boja vina i da sam okus počne dolaziti u prvi plan, a venecijanski stil oblikovanja čaša uskoga tijela s dugom nogom održao se i u slijedećim stoljećima.

SAVRŠENA VINSKA ČAŠA
George Ravenscroft, vlasnik tvornice stakla u Engleskoj, 1670. je godine razvio novu formulu za izradu stakla korištenjem olovnoga oksida koji se dodaje klasičnoj formuli kvarcnoga pijeska, vapnenca i sode. Olovno je staklo bilo mekše, no s druge strane jače, teže i sjajnije. Takvo se staklo moglo brusiti, pa su dvadesetak godina kasnije čaše za vino imale bogate gravure, a nožice su im za razliku od elegantnih venecijanskih, postale masivnije i teže.
Lijepe čaše postale su stvar prestiža te je odlika svakoga, imalo bogatijeg doma, osim teškog masivnog namještaja iz pojedine epohe, postala i kolekcija čaša koje su se najčešće prenosile s generacije na generaciju.

Nova revolucija u industriji čaša započela je nakon 1950. godine, a jednostavno je pratila sve ono što su vinari postizali u svojim podrumima. Polako se napušta tehnika ukrašavanja čaše, ona postaje jednostavna i prilagođena pojedinom vinu u kojoj ono u potpunosti dolazi do izražaja. Tako se danas izrađuju posebne čaše za crna, bijela, desertna vina te šampanjce i pjenušce, sve to kako bi četiri glavne karakteristike vina: buke, tekstura, okus i finiš najbolje došli do izražaja. Čaše su time doprinijele da vino na stolu dostigne novu razinu, i postale su optimalna nadopuna vinarovu trudu u vinogradu i podrumu, čineći s vinom cjelinu.

VINSKE ČAŠE ZA UGOSTITELJSTVO
Paralaleno s razvojem vina, mijenjale su se i navike gostiju u restoranima i ugostiteljskim objektima – educiraniji gosti znaju sve više o vinima, i žele ih piti iz kvalitetnih čaša. No takve čaše su bile krhke i lomljive, nepredviđene za svakodnevno pranje u perilicama za suđe. Upravo tu je jedan od najstarijih i najkvalitetnijih svjetskih proizvođača čaša, njemački Schott Zwiesel vidio svoju priliku za ekstremnu inovaciju u segementu ugostiteljstva. Nakon tradicije koja je sezala u davnu 1872. godinu, 2001. godine dva su glavna managera tvrtke istu otkupila i provela radikalne rezove. Prodane su sve zalihe, smanjen broj zaposlenih a fokus je stavljen na čaše koje se koriste u ugostiteljskim objektima. Započela je suradnja sa Sveučilištem u Erlangenu u Bavarskoj, i sljedećih nekoliko godina kompanija je investirala isključivo u istraživanja čiji je produkt trebala biti jedinstvena, jača i otpornija čaša od one tradicionalne na kakvu je tržište bilo naviklo. Schott Zwiesel Tritan čaša danas je Ferrari među čašama za ugostiteljstvo, a njezina proizvodnja uključuje kombinaciju standarnog sastava stakla i iznimno napredne proizvodnje. Razlika je u tome što je Schott Zwiesel iz uporabe izbacio olovo i zamijenio ga puno jačim titanijem što Schottove čaše čini puno izdržljivijima i do čak 40 posto otpornijima na pucanje. Što se otpornosti tiče, titanium čaše mogu izdržati čak 1.000 pranja u perilici bez da se oštete, umrljaju ili izgube sjaj. Osim tehničkih svojstava, Schott je posvetio veliku pažnju i povećanju čvrstoće na tri dijela čaše koja najčešće pucaju: rubu, nožici ili na spoju dna i nožice. Konstantno se proučavaju i svojstva svake vrste vina za koje su čaše namijenjene te se unapređuje sam oblik čaše kako bi zadovoljio i ergonomske standarde, odnosno kako bi čaša ugodno stajala u ruci. Više na www.alexandercommerce.hr

Izvor: turizaminfo.hr