Kada prvi put radite kao konobar/barmen

Penosimo vam priču novinara Campera Englisha, nagrađivanog pisca o koktelima i alkoholnim pićima. Camper je posjetio više od 120 destilerija u više od 20 zemalja, sudio na internacionalnim i lokalnim natjecanjima u izradi koktela, član je United States Bartender’s Guilda, završio je prestižan tečaj B.A.R, pobjedio je u kategoriji Best Cocktail Writing – Author u Tales of the Cocktail 2011…Poznat je i kao govornik i predavač- Jednom je držao predavanje o ledu….na Islandu.

Jedan dan pokušao je iz svoje fotelje ući u šank, pogledajte kako je to prošlo.

Stvari koje nisam znao dok zapravo nisam ušao u šank.

Do nedavno sam bio najbolji barmen koji nikada zapravo nije zakoračio iza šanka. Položio sam dva tečaja za barmena, išao na brdo malih jednodnevnih tečajeva o raznim alkoholima, odgledao 20ak DVD-a o konobarenju i barmenima, čak sam pobjedio na nekim on-line natjecanjima. Završio prestižne edukacije i tako dalje.

Onda sam prije par tjedana zapravo dobio priliku ući u šank. Bila je to velika privatna zabava, i bio sam jedan od brojnih barmena iz San Francisca koji su došli odraditi svoje. Nismo morali naplaćivati, nije bilo hrane, i imali smo samo nekoliko koktela za izraditi tu večer. Sreća, jer sam bio grozno nervozan. Nakon par minuta sam se opustio, i sve moje škole i tečajevi su zapravo dobrodošli, odradio sam smjenu ok, a sada prenosim par stvari koje nisam znao dok nisam prvi put ušao u šank.

Krenimo redom:

• Vrijeme leti. Pisanje je duga, mukotrpna noćna mora koja traje cijeli dan, po noći sanjate o pisanju, a plaća se manje od minimalca. Biti barmen bilo je drugačije, vrijeme je proletilo, završio sam fizički iscrpljen.
• Nisam navikao stajati duže od pola sata u šutu. Cijeli sljedeći dan su me noge ubijale.
• Kada ima puno posla, imate zen osjećaj. Toliko ste u trenutku i fokusirani da ne stignete razmišljati da se osjećate smireno. Kome trebaa yoga?!
• Možete osjetiti svaki žedni, izbuljeni, pohlepni pogled na sebi.
• Većina gostiju se ne sjeća tko ste – dođu na isto mjesto na šanku i pričaju sa novim barmenom misleći da ste to vi.
• Prljavo je i ljepljivo točno koliko sam i predvidio, ali smetalo mi je manje od očekivanog.
• Ako volite miris kvalitetnog alkoholnog pića, a ja volim, svaka boca koju otvorite je nova mala sretna uspomena.
• Zaista je teško čuti narudžbe.
• Neki ljudi gledaju svaku dozu alkohola koju im stavljate u čašu, kako ih slučajno ne bi zakinuli.
• Lako ih je zakinuti bez obzira što gledaju.
• Pijani ljudi su slatki, i pomalo iritantni.
• Nikad mi nije smetalo što barmen rukama stavlja slamke ili dekoracije, ali kada sam ja to radio osjećao sam se kao krivac svaki put. Mislim da je ovo segment u kojem bi se mogli poboljšati i vrhunski barovi.
• Jako me uveseljavala priprema bezalkoholnih pića za neke goste. Nisam bio neki obožavatelj tih kombinacija, ali sada smatram da bi ih trebalo biti više.
• Najjeziviji dio posla je briga oko toga ako su si svi isplanirali kako doći doma sigurno bez da sjednu pijani za volan.
• Obratiti pažnju na šank, nalazi li se za njim netko tko čeka piće je najvažniji dio posla. Nakon ovog iskustva ne podnosim barmene koji ne obraćaju pozornost na to.
• Osim toga, šefovi se samo pojave za šankom od nikuda.
• Moram naučiti kimanje glavom koje govori “Vidim vas, doći ću čim završim ovu narudžbu.”
• Na “fancy” edukacijama vas nitko neće naučiti recepte poput Long Island Iced Tea, tu sam morao zamoliti kolegu sa više skustva da ga napravi.
• Vožnja prema baru, smjena od 12 sati, vožnja doma. Isti osjećaj kao kad sam 1990ih vozio na rave party, plesanje od 10 sati, vožnja doma.
• Manje ogrebotine i masnice su dio posla.
• Sada mi je jasno zašto barmeni pamte ljude prema onome što piju i kako izgledaju nego da im pamte ime. Iako ja rijetko naručujem dva ista pića za redom inače pa im to otežava da me prepoznaju.
• Nikada nisam u baru bio toliko dugo a da nisam popio piće. Nije uopće bilo toliko teško koliko sam mislio da bi moglo biti.
• Teško je ne mrziti određene goste.

photo: sf.eater.com