“Napitak umjetnika” vraća popularnost
Apsint, snažno alkoholno piće, koje je bilo vrlo popularno krajem 19. stoljeća, osobito u umjetničkim i boemskm krugovima Pariza, a zabranjeno je početkom 20. stoljeća, ponovno postaje sve popularnije.
U Sjedinjenim Državama nedavno je počela njegova prodaja, a američki stručnjak Lance Winters iz Kalifornijske tvornice alkoholnih pića St.George Spirits distilery pokrenuo je prodaju svoje američke verzije “St. George Absinthe Verte” na čijem je usavršavanju proveo punih 11 godina….
Apsint postaje sve popularniji i u Hrvatskoj, osobito među mladima. Iako će vam u većini trgovina reći kako je još uvijek zabranjen, javna je tajna da se ipak može nabaviti.
“Osobno sam ga imao prilike kušati ovoga ljeta u jednom kafiću pod hvarskim zidinama. Ritual pripreme i ispijanje, u koji me je uvela konobarica, oduševio me je više nego okus; nisam mogao odoljeti a da ne naručim još dva. Kad sam pročitao u meniju pića da imaju apsint oduševio sam se. Do tada sam samo čitao o njemu”. Ispričao mi je u povjerenju jedan novopečeni ljubitelj.
Naziv apsint dolazi od latinske riječi absinthial, što znači “gorak”, odnosno grčke apsinthion, što znači”nepitak”.
Apsint je liker koji se proizvodi od anisa, pelina i šećera, a sadrži i do 72 posto alkohola. Međutim, njegov najvažniji sastojak je halucinogeni thujon koji se dobivao iz stabla bijelog cedra odnosno tuje. Nije čudo da je vatreni ljubitelj apsinta , impresionist Van Gogh, tako volio slikati čemprese. Nakon samoubojstva, koji mnogi smatraju posljednjom epizodom ludila izazvanog trovanjem apsintom, njegov prijatelj dr. Paul F. Gachet na Goghovom je grobu posadio bijeli cedar. Izum apsinta pripisuju se dr. Pierreu Ordinaireu (1872.).Kasnije je postao poznat kao “La Fee Verte” ili “zelena vila”, zbog svoje boje i naravno djelovanja.
Scientific American piše kako je piće(više različiti biljni sastojci nego sam alkohol) izazvao bolest koja je 1850-ih godina postala poznata kao apsinitizam.
Američke su vlasti apsint zabranile 1912., a Francuska 1915. U Velikoj Britaniji i Španjolskoj nikada nije bio zabranjen. U Europi se danas proizvodi više vrsta , a u Hrvatskoj je najlakše naći onu koja dolazi iz Češke.
Nova vrsta apsinta, međutim, uglavnom ne smiju sadržavati više od 10 mg thujona po litri. Samo vrsta koja se naziva”Bitterspirituose”( što mora biti posebno označeno na etiketi) smije sadržavati do 35mg.
Konzumiranje apsinta je predstavljalo složeni ritual. Za to se upotrebljavala posebna žlica s rupicama. Na nju bi se stavljala kocka šećera, a preko nje sipala voda, koja bi u kapljicama padala i u dodiru s apsintom stvarala bijeli trag. Šećer je ublažavao gorčinu,a kapi vode izazivale efektno svjetlucanje zelene boje.
Izvor: Jutarnji list
