Naši barmeni u inozemstvu: “Od javljanja na oglas, do intervjua prošlo je 4 dana, a već 2 mjeseca kasnije bio sam na brodu…”

Razgovarali smo sa četiri barmena koji su se našli u sasvim različitim okruženjima. Marino je imao priliku raditi u Hamburgu i Bruxellesu, Siniša u Švicarskoj, Stjepan u Španjolskoj a Ivan na kruzerima i brodskim barovima. Odlučili smo ih ispitati o njihovom iskustvu, jer možda baš njihovo iskustvo pomogne nekome da se odluči na ovakav pothvat.

Koliko već radiš kao barmen, i kada si odlučio da je zanimanje barmena nešto čemu bi se mogao posvetiti?

Marino: Kao barmen radim već tri godine, a sve je krenulo nakon 1. godine fakulteta kada sam htio unijeti nešto novo u svakodnevni život, i posvetiti se nečemu za što sam tada mislio da mi neće trebati previše teorijskog znanja. Ozbiljnije sam pristupio zanimanju kada sam se prvi put susreo s miksologijom u Njemačkoj, i to je jednostavno bila ljubav na prvi pogled.

Siniša: Kao barmen radim od lipnja 2015. godine, a za to sam se odlučio nakon 14 godina konobarenja po raznim hotelima, restoranima, konobama i sličnim objektima u Lijepoj našoj i inozemstvu, te sam pomislio da bi bilo pametno produbiti znanje i osvježiti trenutnu situaciju. Ukazala mi se prilika da odem raditi  u bar u hotel Kronenhof, kako kažu jedan od najboljih hotela na svijetu.

Stjepan: Prvi put sam se odlučio za zanimanje barmena nakon što sam odradio prvu sezonu 2013. Godine. Barmensko zanimanje izgledalo mi je kao nešto u čemu bi se mogao dobro snaći pa sam odlučio upisati Školu barmena u sklopu Udruge. Na žalost, ili na sreću, taman prije završnog ispita pružila mi se prilika da odem raditi u Španjolsku tako da završni ispit nisam položio ali sam dobio jedno kvalitetno iskustvo.

Ivan: Kao barmen radim od 2008. godine, a kao koktel majstor od 2012. godine. Zanimanju barmena nisam se odlučio posvetiti, više je ono mene odabralo. Za vrijeme studiranja trebao mi je dodatni izvor zarade, i tako sam krenuo raditi kao konobar. Znanje njemačkog i engleskog jezika, kao i široki spektar obrazovanja samo su postavili temelje na kojem se zanimanje barmena gradilo kroz vrijeme.

Marino

Kako si se odlučio za našu Barmen.hr školu i na koji način si došao do nje?

Marino: Za Barmen.hr školu sam se odlučio jer nisam imao prijašnjeg iskustva u ugostiteljstvu i vidio sam tečaj za barmena kao brži put ka cilju, a za školu sam saznao preko interneta i raznih preporuka od poznanika.

Siniša: Za školu sam saznao sasvim slučajno. Bio sam doma, taman je bila međusezona, vidio sam da taman započinje novi termin Škole barmena i odlučio nazvati ured za više informacija, javila Ivana i na brzinu me spakirala već sljedeći dan u školu. J

Stjepan: Za Barmen.hr školu sam se odlučio nakon preporuke kolege s kojim sam radio, ali za istu sam čuo od mnogobrojnih kolega. Radio sam u kafiću koji je postao neslužbeno okupljalište ekipe nakon predavanja i svi su uvijek bili oduševljeni i pričali samo o školi.

Ivan: Za Barmen.hr sam čuo slučajno preko Facebooka, a odluka je pala jer sam smatrao da ću naučiti nešto novo i ‘podsjetiti’ se kako je to raditi kod nas.

Kada si se prvi put uputio u rad u inozemstvo?

Marino: Prvi put sam odlučio raditi izvan Hrvatske nakon prve ljetne sezone. Preko društvenih mreža i publiciteta nakon Junior Barmen Cup natjecanja barmena dobio sam priliku uvesti koktele u ponudu jednog bara u restoranu u Hamburgu. Upoznavanje sa  kulturom i okolnim barovima, među kojima je i poznati Le Lion, zaljubio sam se i tada je počeo beskrajni put istraživanja.

Siniša: Odlučio sam se davno na rad u inozemstvu, ali nisam mogao dobiti radnu dozvolu. No, 2010. godine sam dobio priliku i evo me…

Stjepan: Prvi put sam se odlučio na rad izvan Hrvatske 2015. godine.

Ivan: Slučajno sam 2006. godine saznao za kompaniju i naletio na oglas, i u razdoblju od kada sam vidio oglas do intervjua sa jednim od predstavnika kompanije proteklo je četiri dana, a već 2 mjeseca kasnije bio sam na brodu. Sve se odigralo prilično brzo i stihijski.

Stjepan

Koje su razlike između hrvatskih barova i barova u inozemstvu?

Marino: Rekao bih organizacija unutar samog bara. Pri tome mislim da su profesionalci puno više cijenjeni, ali teže ih je naći. Radeći vani, shvatio sam da u Hrvatskoj imamo jako visok standard ugostiteljstva i vrlo profesionalno osoblje, ali organizacija rada nije najbolje uređena, i pritom mislim na radno vrijeme, obaveze, honorare. To naposljetku vodi do pada koncentracije i motivacije radnika, ali i pada standarda. Isto tako, kultura ispijanja je znatno drugačija, gosti su puno obrazovaniji što se tiče odabira pića, te se traži kvaliteta, i samo piće se puno više cijeni i na neki način gleda kao dio kulture.

Siniša: Radio sam samo u Švicarskoj što se tiče inozemstva. Nisam čak niti radio u nekom baru u Hrvatskoj. Ali mislim da su vani barmeni jako profesionalni, konkretni, ima ih iz svih dijelova svijeta što ima veliki utjecaj na sve barove, lokale, klubove, kao i na cijelu branšu. Vjerojatno jaka konkurencija tjera svih da se trude i uče više.

Stjepan: Smatram da su hrvatski barovi mnogo profesionalniji.

Ivan: U inozemstvu je šanker ključna osoba – o njemu / njoj ovisi kako će se odvijati dinamika za šankom (od teme bara do tjednih ili dnevnih događanja), hoće li se gosti nastaviti vraćati ili ne i poslodavac to više cijeni. Barovi se vani razvijaju oko određene teme, te su više individualistički nastrojeni u smislu ponude karte i dekora, i „koktel scena“ se okrenula onome što je bar predstavljao na početku prošlog i u 19. stoljeću. Sve više barmena uči o alatima i metodama izrade koktela, te o koktelima koji su dominirali u prošlosti, kao i o alkoholima koji su dugo vremena bili zaboravljeni. Također, koktel majstor / miksolog ima mogućnost kreirati koktel na licu mjesta za pojedinačnog gosta koristeći sastojke koji mu stoje na raspolaganju.

U kojem smjeru se želiš dalje razvijati i koji su ti daljnji ciljevi?

Marino: Glavni cilj mi je kontinuirano se educirati, daljnji napredak i dijeljenje dosad stečenog znanja te pritom uživati u tome. U budućnosti se mislim posvetiti predavanjima, radionicama, te poslu izvan bara. Želja mi je prenijeti svoje znanje drugima te na taj način raditi na općem podizanju standarda.

Siniša: Teško mi je reći u kojem smjeru jer se ne želim ograničavati. Zanima me dosta drugih stvari u životu. Prije svega, smatram da bih mogao puno pridonijeti novim generacijama svojim iskustvom. Bio bih sigurno dobar mentor. Ali volio bih imati i svoj bar negdje na plaži u maksimalno opuštenom ambijentu. Također me zanima zdrava kuhinja, kokteli i smoothiji od svježeg voća, povrća, ginovi i mislim da u tome leži budućnost.

Stjepan: Cilj mi je dalje se školovati u ugostiteljskom sektoru, a onda ćemo vidjeti što nosi budućnost.

Ivan: Recimo da sam se za sada zasitio izbivanja iz Lijepe naše i da ću potražiti posao na području Rijeke, te se profesionalno nadograditi na nekom drugom polju.

Siniša

Što bi preporučio svima koji razmišljaju o poslu u inozemstvu?

Marino: Definitivno bih to preporučio svima, jer čak i uz ne tako dobre uvjete svako novo iskustvo, te provođenje vremena u novom okruženju i kulturi proširuje naše horizonte. Možda nađete posao iz snova, zaljubite se u nešto sasvim novo, razvijete nove inovativne ideje, ili jednostavno shvatite svoju trenutnu situaciju. U svakom pogledu, nešto novo ćete otkriti o sebi.

Siniša: Poručio bih svima da je dvoumljenje jedna od najvećih prepreka što se tiče privatnog, edukativnog kao i financijskog napretka u životu. Ako ne pokušaš, nikad nećeš znati, ali ćeš se gristi kad već bude kasno. Iako, sve leži u tome kako si posložiš prioritete u životu. Nigdje ti neće biti ljepše nego uz ljude koje voliš, i koji vole tebe, i iskreno te cijene. To je najveće bogatstvo u životu, nešto što nam je dano i što ne može nadmašiti nikakav novac i želja za dokazivanjem! Jedina iskrena želja bi trebala biti prenijeti ljubav, znanje i iskustvo u bilo kojem trenu!

Stjepan: Što se tiče inozemstva, bolja je zarada, ali stječe se manje znanja o samom poslu, te bih rekao da je Hrvatska bolja po tom pitanju. Ovdje se pruža više prilika, no vani se ti znanje više cijeni i bolje naplaćuje.

Ivan: Moja preporuka je svakome tko se nađe na takvom putu da se okuša jer iskustvo nikad nije naodmet. Rad vani, pogotovo na brodu, ima svojih prednosti i otežavajućih čimbenika. Uvijek se da naučiti nešto novo, vidjeti kako stvari funkcioniraju u drugim sredinama, i svakako uvidjeti kako se mi sami ponašamo u različitim situacijama.

Koje savjete želiš uputiti kolegama barmenima u Hrvatskoj?

Marino: Zaljubite se u svoj posao, interesirajte se, istražujte, budite dio raznih evenata i radionica, i nećete se nikad naći u situaciji da se žalite na svoj posao, jer ćete raditi ono što volite.

Siniša: Nemojte misliti da je drugdje bolje nego tamo gdje ste sada. Prije nego donesete odluku o odlasku, dobro preispitajte svoje razloge i ciljeve zašto želite otići. Vladari smo svog života, i svakodnevnih događaja i situacija. Mislim da bi nam svima prioritet trebao biti da učinimo druge sretnima, da ih oraspoložimo, nasmijemo ih i podsjetimo na jednostavne stvari u životu jer su ljudi konstantno pod sve većim stresom. A barem je u našem poslu gotovo uvijek moguće oraspoložiti druge.

Stjepan: Uživajte u svom poslu, budite nasmiješeni, dobre volje, pozitivni i dobro zaradite!

Ivan: Svatko tko drži do sebe, držat će i do svojeg zanimanja i sukladno tome nastojati dati sve od sebe, ma kako bilo jednostavno ili komplicirano. Kada je riječ o koktelu, nastojte ne škrtariti na sastojcima, posvetite dovoljno vremena izradi svakog koktela, informirajte se što točno stavljate u svaki koktel – a ako ne znate, nemojte da vas bude sram pitati gosta što ide u koktel, prezentirajte nešto, od leda do voća kojim ga ukrašavate. Napravite ono što bi naposljetku i sami popili!

Eto, nadamo se da je nekome od vas pomoglo iskustvo naših barmena. Budite hrabri i odvažite se na novo iskustvo. Na kraju krajeva, uvijek se imate gdje vratiti 🙂

A za one koji žele postati naši barmeni, preostalo je otvorenih termina u Školi barmena koja započinje 23.1.2016. Osigurajte si rad na super poziciji već ovo ljeto.