Zašto se šampanjac pije na dočeku Nove godine?

Znate li da se čak 25% šampanjaca i pjenušaca proda upravo u periodu između Božića i Nove godine?

No, koji je razlog da upravo šampanjac pijemo na Novu godinu?

Vratimo se na početak priče, koji je malo dalje no što ste vjerojatno mislili. Vratimo se nekih 1.500 godina u rikverc, negdje pred kraj 5. Stoljeća. U to doba, Kralj Clovis se borio da zadrži teritorij, a priča kaže da je svojoj ženi obećao da, ukoliko pobijedi, ne samo da će postati kralj svih francuskih regija već će prijeći na Kršćanstvo.

Clovis je uspio u svom naumu, i postao je prvi kralj koji je ujedinio nezavisne regije pod jednim vladarom i jednim zakonom. Uspio je napraviti kombinaciju kršćanskih edikta i rimskih pravila. Vjerojatno se pitate što ova povijesna pričica ima sa šampanjcem? Doći ćemo i do toga….

Popularnost pića započela je kada je i regija Champagne postala povezana sa nečim kraljevskim. Clovis je održao svoje obećenje koje je dao ženi i kršten je u Reimisu, duboko u srcu francuske regije Champagne. To naravno nije bila mala stvar, tako da su se stoljećima francuski kraljevi krunili na istom mjestu. Na taj način je regija Champagne postala i centar kraljevskih proslava na koja su se donosila samo najbolja lokalna vina.

Dom Perignon i Louis XV

Ok, sada kada ste malo bolje upoznati sa povijesnom pričom regije i koliko su vina ove regije bila važna, krenimo malo unaprijed. Ubrzajmo malo do kraja 1600. – ih. To je razdoblje kada je jedan Benediktinski samostan u Hautvilleru „zaposlio“ novog glavnog vinara. To je bio monah zvan Dom Perignon, i da, naziv najpoznatijeg šampanjca zaista pripada stvarnoj osobi. Pjenušavo vino tada je bilo dosta često, i malo bi bilo nategnuto tvrditi da ga je upravo on izmislio…. Međutim, on je bio taj koji je shvatio nešto što je mučilo vinare već dugo vremena. Kako od crnog grožđa proizvesti bijelo vino. Povijest kaže da je Dom Perignon nakon svog otkrića izjavio „Brzo dođite, pijem zvijezde!“  (apsolutno epska izjava…. Šteta da je neistinita.)

Ok, možda nije rekao baš to, ali je proširio vinograde svog samostana, razvio praksu korištenja plutenih čepova, i shvatio kako osigurati čepove od pritiska koji nastaje u boci pjenušavog vina. Možda je malo čudno, ali također je pokušavao shvatiti kako da spriječi formiranje mjehurića u šampanjcu, i u tom naumu nije bio uspješan…

Ali je uspio u nečemu drugome –  upravo on je svakako zabetonirao ugled Champagne regije kao najvećeg proizvođača šampanjca, i već početkom sljedećeg stoljeća pjenušavo vino postalo je toliko omiljeno među Francuskim aristokracijom da je Kralj Louis XV morao početi razmišljati o zakonima koji su definirali koja vina se mogu nazivati šampanjcima i biti prodavana kao takva. Jedino vino koje se prodavalo u bocama, velika popularnost među visokim staležom Francuske i ograničena količina učinilo je šampanjac popularnim i među plemstvom i onima koji su se tako htjeli predstavljati.

Vina s kojima je eksperimentirao Dom Perignon već su bila dio krunidbi i zabava stoljećima, a svega nekoliko desetljeća od kada je benediktinski monah napravio poboljšanja, šampanjc je postao početak, sredina i kraj još jednog slavlja: Fete de la Federation. To je bilo 1790., a upravo su vina regije Champagne bila jedina koja su se našla na proslavi završetka Francuske Revolucije. Nedugo nakon toga, šampanjac je postao sastavni dio Bečkog kongresa, a nakon toga i jedino čime se nazdravljalo pri potpisivanju raznih većih sporazuma i na kraju diplomatskih sastanaka.

Šampanjac je postao piće koje se pojavljivalo na svim bitnim događanjima, od kraljevskih vjenčanja do ostvarenja velikih projekata. Tada se počeo povezivati i sa proslavom Nove godine, a to je započelo sa Juliem Caesarom (slavlje nove godine, ne ispijanje šampanjca :). Sve do 1800. godine nije bilo tradicije da se dočekuje nova godina u pola noći, a kako je to postalo slavlje, sa sobom je povuklo i šampanjac kao sastavni dio – zdravica u ponoć.

Šampanjac na Novu godinu

Do sredine 19. Stoljeća, šampanjac je počeo biti simbol višeg staleža. Viši staleži su nazdravljali s njime jer su ga voljeli, oni koji su htjeli biti priznati kao viši stalež su pratili trendove i da bi se uklopili, a srednji i niži stalež te radnička klasa je zaključila da ne postoji razlog zašto bi oni bili isključeni pa su se redovno za posebne prilike počeli častiti ovim skupim pjenušavim vinom. Kako je cijena bila visoka, koristilo se samo za posebne prilike.

Do kraja 19. Stoljeća, prodaja šampanjca porasla je sa 6 milijuna boca na vrtoglavih 28 milijuna, a popularni restorani New Yorka su se pobrinuli da upravo šampanjac bude piće u trendu.

Sada kada znamo kao i zašto, nema nam druge nego da i ove godine, 31.12. dignemo čašu šampanjca u zrak i nazdravimo nadolazećoj 2017. Godini.

Nazdravljajte odgovorno i uživajte u nadolazećim danima 🙂

P.S. Ako ste jedni od onih koji ne podnose okus čistog šampanjca, uvijek možete nazdraviti sa mimozom, najpoznatijim koktelom sa šampanjcem koji se sastoji od jednakih djelova šampanjca i soka od naranče.