Grad Rijeka, kako spasiti ugostiteljstvo u gradu u kojem postoji pretjerani rast ugostiteljskih objekata?
Nekada sam uživao u istraživanju i pisanju članaka no onda je na red došlo puno posla i jednostavno nisam stizao. U ovo vrijeme Korone istraživao sam puno vezano za ugostiteljstvo općenito, ali najviše naravno vezano za moj dragi grad Rijeku. Izašao je u 5 mjesecu natječaj za poslovne prostore i to me potaknulo da podijelim svoje osobno i profesionalno mišljenje s vama. Od 45 prostora koji su na raspolaganju, 8 se može staviti u funkciju ugostiteljstva.
Znam da je Gradu najslađi prihod od ugostiteljstva jer se tu postižu najveći prihodi, ali ne razmišlja se da svaki novi objekt uzima postojećem objektu dio zarade te da dugoročno Grad gubi jer jedan od ta dva prostora jednostavno mora propasti i opet taj prostor neće biti u najmu više mjeseci/ godina. Dopuštenje od grada da se prostor koji nije bio u ugostiteljskoj namjeni pretvori u takav objekt samo narušava poslovanje svih drugih koji već rade i (jedva) plaćaju svoje najmove.
Na primjer, prostor bivše cvjećarne kraj El Ria izlicitiran je po cijeni od skoro €50 po m2 jednoj talijanskoj firmi. Da je najam bio €20 ili manje po kvadratu možda bi i dan danas uživali u njihovom sladoledu. Vjerujem da su ostali dužni puno najamnina, ali ono još gore, taj prostor sada zjapi prazan na našem najljepšem šetalištu već 4 godine.
Vrijeme je da se definira neka gornja granica isplativosti za izdavanje ugostiteljskih objekata jer u gradu u kojem se iselila trećina populacije jednostavno nitko ne može preživjeti.
Uglavnom da se malo uhvatim zbog čega ovo pišem. Davno sam dobio iz HGK podatke vezano za količinu ugostiteljskih objekata u Rijeci i nikako da tu informaciju spojim sa svojim razmišljanjem o tome kako bi to trebalo biti u našem gradu. Da dobijete čišću sliku o čemu se radi usporedit ćemo što je Rijeka bila nekada, što je danas, a što bi joj mogla biti bliska budućnost. Rijeka bilježi pad stanovništva u zadnjih 20 godina, a ogroman porast ugostiteljskih objekata.
Samo za usporedbu, prema informacijama iz HGK 2008. godine je bilo registrirano 159 tvrtki s 881 djelatnika, a 2017. godine 287 tvrtki s 1495 djelatnika. U tih 11 godina Grad Rijeka je izgubila više od 10% svojih stanovnika, većinom mladih ljudi, a skoro 100% je porastao broj tvrtki koje se bave ugostiteljstvom.
To je stvarno poražavajući podatak koji dokazuje da se uopće ne razmišlja o konceptu i razvoju Grada Rijeke već je jedini bitan parametar cijena po kvadratu ne razmišljajući pritom da svaki zarađeni euro od novog najma potencijalno ugrožava 2 eura koja su sigurna od najma već godinama.
Iako podaci o turističkom prometu pokazuju velike postotne poraste noćenja i dolazaka možemo reći da većina ugostiteljskih objekata ne osjeti turistički pritisak nego živi od domaćih gostiju. Činjenično govoreći, u prošlosti je bilo bolje jer je u postotku broja gostiju bilo manje lokala. Danas je upitno tko će preživjeti od ugostiteljstva, a budućnost nam garantira da će samo rijetki uspjeti ukoliko se nešto ozbiljno ne promjeni u razmišljanju gradske uprave.
Jedino kako bi uspjeli u tome je da se iskoristiti model Trsta te da se fiksira broj stolica ili m2 u gradu za ugostiteljsku djelatnost te da nema novih objekata ako se stari nisu zatvorili. To je jedini način da zadržimo stabilnost i da prostori grada budu pristupačni i drugim strukama ili zanatima po cijenama koje su postavljene više nego realno za te djelatnosti.
Na ovaj način Grad Rijeka bi bio prvi grad koji promišlja o zaštiti svojih poslovnih subjekata i sa svojim pristupom bi omogućio ulaganje u razvoj koncepata postojećih ugostiteljskih objekata kako bi služili u svrhu promocije Grada.
Dokazano je da Grad Rijeka ima sluh za ugostiteljsku djelatnost no sada ima priliku biti aktivan Grad koji će uvesti reda u već prenapučeni centar. Kada se zatvori neki ugostiteljski objekt koji nije od neke važnosti, da li zbog same pozicije ili povijesti, trebalo bi ukinuti opciju da na tom mjestu opet može biti ugostiteljska djelatnost.
Predsjednik Udruge
Zoran Lukić
