Za 1. maj (da, znam da je već prošlo par dana – ali trebalo je doći k sebi:) dobila sam počast da prisustvujem Pivskoj edukaciji. Prvo i prvo, izvrsno iskustvo. Pivska edukacija organizarana je u sklopu Promenade 2015. u prostoru Hrvatske Mense.
Na početku sam se malo gubila po Zagrebu jer je moja sposobnost za orijentaciju u prostoru ravna nuli. Skoro sam izvrnula vrat radi tramvaja jer nisam navikla na zvuk vlaka iza leđa. Druga stvar na koju se trebalo priviknuti je da ima brdo biciklista. Uvijek, i kad se najmanje nadaš oni su tu, najčešće u mrtvom kutu.
Nakon malo lutanja našla sam prostore Mense gdje se održavalo predavanje o društvenim igrama, dakle, uranila sam. S obzirom da se ipak radilo o Edukaciji o pivu, organizatori su nas velikodušno počastili prije samog početka kako nitko ne bi ostao žedan.
Dva predavača – Domagoj Ribafish Jakopović (poznati novinar i bloger je i prvi pivski sommelier u Hrvatskoj te pokretač i voditelj Male pivske škole) i Miroslav Šuvak (pivski bloger i pokretač #PivskeSrijede, chata o pivu na društvenoj mreži, koji svaki tjedan skuplja sve više sudionika. Miroslav je i entrepreneur, odnosno osnivač pivovare koje je prošle godine na tržište izbacila prvo craft pivo u Hrvatskoj.)
Posjeli su se pred 40-ak znatiželjnih glava i započeli. Na edukaciji se pričalo o svemu, tako da su i apsolutno neupućeni mogli pratiti predavanje.
Glavna pitanja oko kojih se sve vrtilo su bila: što je craft pivo, što je ale pivo, razlike između ale piva i lager piva, APA i IPA, o aromama, hmelju i važnosti ambijenta u kojem se pivo pije. U principu, svi zaljubljenici u pivo koji danas rade craft pivo su počeli od proizvodnje male količine piva doma.
Što je edukacija bez degustacije? Iz tog razloga organizatori su nas poveli na laganu šetnju Zagrebom, prva postaja bila je Irish Pub di se kolektivno degustiralo pivo “5th Element” American Blonde Ale pivo koje svakako preporučam za probu. Inače je pivo proizvedeno u Daruvarskoj pivovari koja je poznata po Staročeškom pivu.
Sljedeća postaja bila je Yellow submarine, iako prvo što vidite je “Healthy burgers” i slične natpise, ova mala zalogajnica krije pravo točeno blago. San Servolo. Ovo pivo je zaista nešto posebno. Ja bi ga opisala kao tripice, ili ćeš ga voliti ili ćeš ga mrziti. Prvi gut piva je šok, nešto između fenomenalnog i groznig. Taman kada u šoku spustiš glinenu kriglu na šank sa pitanjem u glavi “što je meni ovo trebalo?” dolazi okus, takav okus da samo želiš još. Pivo ima takav aftertaste da ti se tetovira na jezik. Nešto fenomenalno i definitivno vrhunac moje večeri u Zagrebu.
Za mene je zadnja stanica bila Pivnica Medvedgrad u Ilici, velika pivnica uređena srednjeeuropskim stilom i toče pivo iz vlastite radinosti. Iako je pivnica bila pred zatvaranje grupa ljubitelja piva nakrcala je terasu, stigli smo taman na zadnju turu. Sa zadnjom turom pivnice krenula je i kiša pa je nastala masovna seoba naroda u unutarnji dio. Tu sam od svih ponuđenih odlučila isprobati mrkog medu. Pivo samo po sebi ima divan okus, pitko je i lagano klizi kroz grlo. Ali još uvijek pod dojmom crvenog San Servola tako da je to ostao moj miljenik te večeri.
Svaka pohvala za organizaciju i dobru ideju. Bila mi je čast porazgovarati sa pivskim znalcima i poslušati savjete ljudi koji poznaju i vole svoje pivo.