Absinthe je dugo imao reputaciju pića koje uzrokuje halucinacije i oslobađa kreativnost, što je vjerojatno jedan od razloga zašto je postao popularan među umjetnicima, piscima i pjesnicima.
Njegova popularnost među prosvjetljenim umjetnicima kroz povijest, posebice u francuskim boemskim krugovima od sredine do kraja 19. stoljeća, učinila ga je sinonimom za kreativnost i prosvljetljenje.
Dok su jedni u njemu uživali drugi su ga osuđivali. Konzervativci su osuđivali njegove navodne degenrativne aspekte i psihoaktivna svojstva dok su brojni drugi prihvatili i slavili ovo piće kao stimulans za umjetnike.
Međutim njegovo pretjerano korištenje također je dovelo do smanjenja broja povjesnih kreativnih genija. Ovjekovječen je u brojnim pjesmama, slikama i romanima, posebice u djelima francuskog umjetnika Henri de Toulouse-Lautreca.
Mnoga poznata lica i imena uživala su ovaj eliksir kreativnosti, od poznatih goth rockera u 21. stoljeću do svjetski poznatih pisaca i najpoznatijih slikara. Donosimo vam 10 umjetnika koji su svoju inspiraciju i kreativnost potaknuli upravo ovim pićem.
Gotički roker Marylin Manson je moderni obožavatelj absintha. Zapravo je toliko zavolio ovo piće da je lansirao Mansinthe – svoj vlastiti absinth koji se proizvodi u Švicarskoj. Nakon dvije godine eksperimentiranja sa raznim okusima i verzijama ovog pića, Mansinthe se pojavio na tržištu 2007. godine.
Razvijali su ga Manson, Oliver Matter i Markus Lion. Mansinthe je klasični absinthe destiliran od neutralnog alkohola dobivenog od žitarica i raznog bilja. Etiketa koja krasi ovu bocu zapravo je originalno umjetničko djelo samog Mensona popularno poznato pod imenom “When I Get Old” (Kad ostarim)
Iako je Menson tvrdio da je glavni razlog što je započeo sa proizvodnjom Mansintha taj što ga se nije mogao zasititi, sada tvrdi da ne konzumira toliko jer je jednostavno “pre jak” za njega.
via gevaaalik.com
Nagađa se da se i poznati autor Oscar Wilde, koji je stvorio remek djelo poput “Slika Doriana Graya”, prepustio čarima zelene čarobnice i prikazao njegova navodna psihoaktivna i degenerativna svojstva u svojim fikcijskim djelima.
Također se govori da je rekao: “Nakon prve čaše Apsintha vidite stvari onakvima kakve želite da budu. Nakon druge ih vidite onakvima kakve nisu. Na poslijetku vidite stvari točno onakvima kakve i jesu, i to je najgora stvar na svijetu.”
U “Slici Doriana Graya”, Wilde opisuje istoimenog protagonista kao nekoga tko oduševljeno sudjeluje u Viktorijanskim hedonizmima, uživa u opijumima i absinthu na otrcanim Londonskim dokovima.
via libcom.org
Jedan od štovanijih slikara na svijetu, Vincent Van Gogh, također je ispijao poštene količine absintha za vrijeme života. Nizozemski impresionist patio je od napadaja ozbiljnih mentalnih bolesti kroz određena razdoblja, bolesti za koje se vjerovalo da su pojačane konzumacijom alkohola, posebice absintha.
Činilo se da je vjerovao kako alkohol utječe na nastanak njegovih djela, na njegov umjetnički rad. U pismu iz 1890. Van Gogh je napisao: “Osim toga, činjenica je sam napravio bolja djela nego prije, od kad sam prestao piti, a to je veliki dobitak”.
Jedan od svjetski poznatih autora i dobitnik Nobelove nagrade Ernest Hemingway, autor “Zbogom oružje”, također je jedan od najpoznatijih obožavatelja absintha.
Nastavio je uživati u njemu unatoč tome što je postao zabranjen u brojnim djelovima zapadnog svijeta. Za Hemingwaya, umjetnost je često imitirala realnost a absinth se redovito pojavljivao u njegovim brojnim djelima, uključujući “Kome zvona zvone” i “Smrt popodne”. Ovaj roman je također dijeli ime sa poznatim koktelom – mješavinom šampanjca i absintha koji je prema legendi izmislio sam Hemingway.
Eminentni Francuski pjesnik Paul Verlaine bio je notorni obožavatelj absintha, to je bila ljubav koja je na poslijetku dovela do njegovog konačnog pada.
Nakon što je započeo burnu ljubavnu aferu sa kolegom pjesnikom Arthurom Rimbaudom, kojeg je na poslijetku upucao, Varlaineov alkoholizam je eskalirao. Unatoč njegovom rejomiranoj i prepoznatoj pjesničkoj genijalnosti, umro je u siromaštvu, proklinjući absinth na smrtnoj postelji.
U jednom od zadnjih djela koje je napisao, “Confessions” (Ispovjesti), Verlaine je za absinth napisao da je “grozno piće” i da bi trebalo biti “potisnuto” zakonom.
Verlaineov intelektualni i seksualni partner Arthur Rimbaud pridružio mu se u redovnim uživanjima u absinthu i hašišu – gorivo njihove vrele afere.
Iako je absinth rijetko spominjan u djelima Rimbauda, u “Comédie de la Soif” (Komedija žeđi), napisao je: “Mudri hodočasnici, dopustite nam da dosegnemo/ Absinth zelinih potpornja”
Rimbaud je stradao od metka, upucao ga je sam Verlaine za vrijeme agresivne svađe te ozlijedio njegovo lijevo zapešće. Iako je preživio, zamjenio je poeziju i absinth vojskom.
1859. godine Édouard Manet stvorio je svoje prvo poznato djelo “The Absinh Drinker”, koji prikazuje alkoholičara koji se često motao oko Louvrea u Parizu.
Slika je izazvala skandal jer su se ljudi našli uvrijeđeni realističnim, odrapanim prikazom, posebice iz razloga što se u tom razdoblju povećala zabrinutost o uživanju absintha među Pariškim boemima. Iako nema konkretnog dokaza da je i sam Manet konzumirao absinth, opće mišljenje je da je isprobao čari zelene čarobnice.
via wikipedia
Slikar, glazbenik, pjesnik, kemičar i izumitelj Charles Cros – koji je pomogao u razvijanju telegrafa – bio je poznati uživalac absintha. Također je bio bliski prijatelj Velaira i Rimbauda, smatra se da je upravo to bila veza gdje je nastala njegova ljubav prema ovom piću. Njegova pjesma, “Lendemain”, ovjekovječuje njegovu ljubav prema absinthu. Pričalo se da je, povremeno, znao konzumirati do 20 čaša na dan te je bio redovni posjetitelj legendarnih kafića koji su posluživali absinhe u Francuskoj.
via blog.adafruit.com
Poznat po svojoj ljubavi prema absinthu, kao i ekscentričnim radovima, dramaturg i satiričar Alfred Jarry bio je još jedan od čestih gostiju Pariških kafića koji serviraju absinthe.
Toliko je volio ovo piće da je navodno obojao svoje lice u zelenu boju i vozio se gradom na svojoj bicikli slaveći što absinthe postoji. Umro je 1907. nakon što je obolio od tuberkuloze, koja se pojačala radi konzumacije droge i alkohola.
via www.30dias.net
Jedan od najpoznatijih Francuskih pjesnika i esejista, Charles Baudelaire, bio je poznat po tome da popije podosta absintha, tako je i nastala pjesma “Geting Drunk!” (Opijanje) u kojoj se ovo poznato piće spominje. Živio je ekstravagantan život, tipičan lagodan način života usprkos novčanim poteškoćama. Pušio je opium, pio previše, na poslijetku je doživio moždani udar nakon kojeg je ostao djelomično paraliziran.
Inspired by www.thespiritsbusiness.com