Prijeti li barmenima izumiranje??
Tekst prenesen s: Barart.ba
Godina 2037.
-Znaš mali, ja kada sam bio tvojih godina dok sam studirao radio sam kao barmen.
-Stari što ti je to?
-A pravio sam koktele.
-Misliš radio si u tvornici koktela, bio vlasnik tvornice koktela? Ne kužim…
-Ne. Nego sam radio koktele, u baru, restoranu… Znaš ono sipaš pića, mućkaš, poslužuješ i tako.
-A daj stari, pričaš glupost. Kakvo pravljenje koktela u baru… Hoćeš reći da si posluživao Fred Kremenka i dinosaure?
-Ne sine. Miješao sam pića i posluživao ljudima, pravim ljudima od krvi i mesa, u pravim barovima.
-Ma daj nisi normalan. Još ćeš reći da si cijedio naranče da bi dobio đus. Jesi li možda umjesto tableta za tlak kupio tablete od marihuane? Pusti me na miru molim te…
-Marihuana se može kupiti? Stani malo, marihuana se puši, a ne… Ma kvragu sve!
Možda se ovaj dijalog čini malo smiješnim, ali nažalost to je istina koja nas čeka. Tehnologija napreduje, mi napredujemo…ali do koje mjere?
Svakodnevna želja za što bržim, lakšim i efikasnijim načinima uvela nam je tehnologiju u sve sfere života. Doslovno sve. Pa i u ugostiteljstvo. Ispočetka nam je donosilo pozitivne učinke, ali kako je rasla želja za boljom produktivnošću, bržom zaradom, većim uštedama vremena, smanjenju troškova dovelo je do toga da nismo uštedjeli ni na troškovima, jer troškovi se svake godine, ne znam kako, povećavaju, a ni na vremenu, jer vrijeme prolazi uvijek istom brzinom nekome zanimljivije nekom dosadnije. Uštedjeli smo samo na nama samima. Potrebe za kvalificiranim osobljem u ugostiteljstvu sve su manje. Uskoro će nas možda zamijeniti roboti barmeni, roboti konobari… A mi ćemo u zasluženu mirovinu ili u muzeje…ali o tom potom.
A razlog koji me je natjerao da pišem ovaj tekst je totalno bezveze. Ali opet…nisam se mogao oteti iskušenju.
Boraveći ovo ljeto malo duže nego inače na Jadranskoj obali primijetio sam da sve više i više beach barova koristi gotove koktele. Super. Gledajući s financijske isplativosti, ne može biti bržeg načina za zaraditi lovu. Dodaš led, uliješ dozu u čašu i evo ga Long Island je tu. Ne mora se čak ni paziti na količinu tekućine jer na pakovanju je sve označeno dozama. Kakav jigger, kakav free pour…
-Hoćete Pina Coladu? Imamo je.
-Znam da ne vidite ni blender, ni shakere u baru, ali ne brinite imamo ledomat, to je sve što treba pravom koktel majstoru za jednu Pina Coladu. I čaše.
Ništa lakše. Sa gotovim koktelima svi smo barmeni na svakom koraku gdje god ima par kockica leda. I čaša. Skidam kapu onome tko se toga sjetio, ali samo na poslovnoj ideji.
Za sve ostale želje ostati ću suzdržan, jer ne smijem koristiti ružne riječi.
Ideja je savršena, hvale vrijedna. Olakšava vlasnicima lokala izbor kvalificiranog osoblja, jer svatko može biti barmen – ne zaboravimo! Stoga dovoljno je samo da ste djelomično poslovno sposobni.
U svijetu postoji čak i aplikacija za pripremu koktela, sve što vam je potrebno je veća količina novca i mogućnost kupovine shakera koji se bluetooth tehnologijom povezuje sa vašim mobilnim telefonom. Vi odaberete koktel, broj osoba i samo pratite upute… U ostalom pogledajte na sljedećem linku, napominjem, NEMA KOMERCIJALNU SVRHU!
https://d2pq0u4uni88oo.cloudfront.net/projects/1041126/video-457882-h264_high.mp
Olakšava „barmenima“ i barmenima posao, čak što više barmeni uopće ne moraju biti kreativni. Pa svakako je koktel piće kao i svako drugo, zar ne? Natoči, popij i gotovo. Čemu se onda truditi? Čemu silan trud oko organizacije natjecanja barmena. Zbog čega se uopće barmeni trude na natjecanjima da budu najbolji kada se zna da je najbolji barmen onaj koji je osmislio ovu ideju. Njegovi kokteli se sve više i više piju, a vi lagano svoje diplome, certifikate okačite mačku o rep, ili još bolje okačite ih na zid da se svaki put, kada je vidite, sjetite sebe kako ste uzaludno potrošili svoje vrijeme, trud i novac, jer ruku na srce nikome ne treba diploma da bi mogao otvoriti staklenku i uliti piće u čašu.
Da bi stvar bila gora, pokretač lanca jednog brenda gotovih koktela je čak poznati svjetski miksolog (podaci poznati autoru, ali ih zbog sigurnosti gospodina ne smijem objaviti). Za ne povjerovati, ali dobro. Prije bi očekivali neku veliku kompaniju da nam zagorča kruh koji zarađujemo, ali ne i barmena, jer svima je poznato da se barmeni između sebe poštuju i pomažu, unatoč tome što su u većini svog života neki vid konkurencije jedni drugima, što u natjecateljskom dijelu što u poslovnom dijelu svoje profesije.
No dobro nećemo samo kuditi gospodina Mixologa, znamo svi da je on to učinio čisto radi novca, a ne iz ljubavi prema koktelima, i ako je ljubav prema koktelima dio bartendinga. Bar se to uči u školama za barmene „Ljubav prema poslu koji obavljamo“. Postoji i nešto pozitivno u svoj ovoj priči.
Pozitivna strana gotovih koktela je to što će se NAPOKON jasno moći definirati i izdvojiti pravi barovi odbrzopoteznih barova, kako ih ja volim nazivati. I što će ljudi možda NAPOKON više cijeniti naš trud i predanost poslu nakon što uvide razliku između prave stvari i kemijske kopije, i shvatiti da je za kvalitetan i ukusan koktel, pored znanja potreban i kvalitetan sastojak npr. svježa limeta, odležali viski, a ne supstanca tipa kiseline E330, E331.
Hoće li nas gotovi kokteli istrijebiti ili ne ovisi samo o krajnjem konzumentu – gostima. Svaki proizvod nađe svog kupca prije ili kasnije. Što će gosti i u kojoj mjeri na kraju izabrati ostaje nam da vidimo, a mi se do tada trebamo truditi, biti originalni, istraživati, i pokazati ljudima (gostima) da koktel nije samo natoči – promiješaj – ulij – popij. Kokteli su odraz nas samih. Svaki koktel je unikat, svaki koktel nosi dio barmena koji ga je napravio, ni jedan nije isti, niti treba biti isti. U tome i jeste čar koktela, iznova pružati neko novo iskustvo i novi doživljaj.
